Dobrovoljni standard izvještavanja o održivosti (VS) postaje zlatni standard

Europska komisija je 3. srpnja 2026. usvojila dobrovoljni standard izvještavanja o održivosti (Voluntary Standard, VS), zajedno s revidiranim Europskim standardima za izvještavanje o održivosti (ESRS). Za većinu hrvatskih tvrtki to je važnija vijest nego što na prvi pogled izgleda. Nakon Omnibusa I obveza izvještavanja ostala je samo najvećim poduzetnicima, ali zahtjevi za podacima o održivosti nisu nestali, samo su se preselili iz zakona u kreditne procese, nabavne upitnike i ugovore s velikim kupcima.

Dobrovoljni standard daje strukturu i predložak, ali strateško promišljanje o ključnim rizicima, prilikama i čime se vaša tvrtka zapravo treba baviti ostaju ključna baza za izvještavanje. 

Što je Europska komisija donijela 3. srpnja 2026.

Usvojena su dva delegirana akta:

Revidirani ESRS značajno smanjuje broj obveznika izvještavanja za preko 90 %, i smanjuje obvezne podatkovne topke za izvještavanje. Međutim, zahtjevi izvještavanja prema ESRS-u i dalje ostaju visoki. 

VS (Dobrovoljni standard izvještavanja) se sa druge strane naslanja na VSME standard koji je EFRAG objavio u prosincu 2024. i sada dobiva pravni oblik u obliku delegirane uredbe. Zadržana je ista arhitektura, dva modula (basic i comprehensive) i ista logika objava, uz jasnije definirana ograničenja zahtjevanih podataka u lancu vrijednosti od strane velikih kupaca i/ili banaka.

Oba akta su trenutno u razdoblju pregleda Europskog parlamenta i Vijeća, koje traje dva mjeseca uz mogućnost produljenja za još dva. Ako nitko ne uloži prigovor, objaviti će se u Službenom listu EU. VS stupa na snagu trećeg dana od objave, a odredba o ograničenju lanca vrijednosti primjenjuje se na poslovne godine koje počinju 1. siječnja 2027. ili nakon toga.

Tko je u Hrvatskoj ostao obveznik prema ESRS, a tko više nije

Direktiva (EU) 2026/470, takozvana Content direktiva, prenesena je u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 59/26 od 9. lipnja 2026.).

Važna napomena je da se oba kriterija za obvezno izvještavanje prema ESRS-u moraju ispuniti istovremeno. Tvrtka s 1.200 radnika i prihodom od 300 milijuna eura nije obveznik. Tvrtka s prihodom od 600 milijuna eura i 700 radnika također nije.

Hrvatska je iskoristila i mogućnost da poduzetnike iz prvoga kruga, koji prema novim kriterijima ne bi bili obveznici, izuzme od obveze izvještavanja za poslovne godine 2025. i 2026. Ministarstvo financija objavilo je popis obveznika za poslovnu godinu 2025. Riječ je o vrlo uskom krugu tvrtki.

Za sve ostale, a to je praktički cijelo hrvatsko gospodarstvo, izvještavanje o održivosti od sada je dobrovoljno i može se koristiti VS (dobrovoljni standard izvještavanja o održivosti).

Zašto je dobro “dobrovoljno” izvještavati 

VS uvodi ograničenje lanca vrijednosti (value chain cap). To znači da obveznici CSRD-a od poduzetnika u svom lancu vrijednosti koji imaju najviše 1.000 radnika ne smiju tražiti više informacija od onih koje su izričito navedene u Prilogu II dobrovoljnog standarda. Dakle, poduzetnici sa manje od 1.000 zaposlenih imaju pravo odbiti zahtjev koji prelazi taj okvir, a za tvrtke s najviše deset radnika zaštita je još šira.

To je dobra vijest za sve koji su posljednjih godina ispunjavali pet različitih ESG upitnika za pet različitih kupaca.

No zaštita od prekomjernih zahtjeva nije isto što i odsutnost zahtjeva. Naime, banke imaju sve veće zahtjeve od strane svojih regulatora. Primjerice smjernice Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o upravljanju ESG rizicima se primjenjuju od 11. siječnja 2026. za veće institucije, a od 11. siječnja 2027. i za male i nekompleksne institucije. To znači da banke moraju ESG rizike ugraditi u kreditne procese, procjenu rizika i planiranje kapitala, što znači da će podatke o održivosti tražiti od klijenata svih veličina. Same smjernice pritom upućuju banke da se oslone upravo na informacije objavljene prema ESRS-ovima ili prema dobrovoljnom standardu.

Drugim riječima: obveza je ukinuta, ali pitanja o održivosti ostaju i postaju sve kompleksnija. Postavljaju ih kupci, banke i investitori, a odgovori sve češće utječe na cijenu kapitala i na to hoćete li ostati u lancu dobave.

Kako je dobrovoljni standard izvještavanja o održivosti strukturiran

Standard je modularan.

Osnovni modul je minimum i pokriva osnovno podatke koje partneri manje zahtjevnosti traže. Primjenjiv je na jako mala mikro poduzeća. Naime, ne pokriva obrazloženja i kontekst što je važno u industriji i konkretnom društvu.  

Sveobuhvatni modul stoga pokriva upravo taj dio i traži jasna obrazloženja o značajnim temama, praksama i inicijativama  i zato je upravo taj modul onaj koji zanima banke, investitore i velike korporativne kupce. Sveobuhvatni modul traži strategiju, ciljeve i procjenu rizika i zato nije puko popunjavanje forme. Nema alata, predloška ni softvera koji ta polja može popuniti umjesto uprave.

Ključni datumi

Zašto ispunjena excel tablica nije izvještaj o održivosti

Dobrovoljni standard, za razliku od ESRS-a, ne traži analizu dvostruke značajnosti. i ne pita vas zašto ste odabrali baš te teme i baš te ciljeve.

Međutim, Vaša banka će vas uspoređivati sa industrijom, a vaš najveći kupac će pitati upravo ta pitanja. Ako tvrtka nikada nije strateški promislila koje su za nju značajne teme i zašto upravo te, koji su stvarni rizici, gdje su prilike i kakav je njezin učinak na okoliš i ljude, onda ispunjava predložak napamet. Rezultat je dokument koji formalno zadovoljava standard, ali u suštini niti vlasnicima i menadžmentu ne govori ništa.

Pitanja koja ostaju bez odgovora obično su ova:

• Zbog čega su baš ove teme značajne za nas, a ne neke druge?
• Koji nas rizik može stvarno pogoditi u sljedeće tri godine i koliko bi to koštalo?
• Gdje je prilika koju konkurencija još nije iskoristila?
• Tko je u tvrtki odgovoran za svaku od tih tema i do kada?
• Što se konkretno mijenja u poslovanju, a ne samo u dokumentu?

Bez tih odgovora, izvještaj doista postaje samo ispunjavanje forme. Međutim, pravi izvještaj o održivosti jasno opisuje strateški smjer, aktivnosti kojima se tvrtka bavi i na kraju je ogledalo svega što je tvrtka napravila u prošloj godini. To je razlika između tvrtke koja izvještava o održivosti i one koja se održivošću u stvarnosti i bavi. Tu razliku vrlo brzo i lako prepoznaje i kupac, banka ili investitor, jer se ona vidi u jasnoći argumenata, konkretnim brojkama, ciljevima i rokovima.

Redoslijed koji preporučujemo za strateško bavljenje održivošću

Zbog svega navedenoga u praksi radimo u tri koraka, i to upravo ovim redom:

Preskakanje prvog i drugog koraka ne skraćuje posao. Samo ga premješta na trenutak kada ga netko drugi bude tražio.

Što tvrtka dobiva kada krene od Strategije održivosti

U Rojko & Co. pripremi izvještaja pristupamo kao rezultatu procesa, a ne kao njegovom početku. Ono što klijent time dobiva:

• Jasnoću o tome što je doista značajno za njegovu industriju i poslovni model, umjesto redom ispunjavanih polja
• Uvid u to gdje stoji u odnosu na industriju i usporedive tvrtke, uključujući ono što će od njega vrlo vjerojatno tražiti veliki kupci i banke
• Akcijski plan s konkretnim temama, nositeljima i rokovima, umjesto popisa dobrih namjera
• Strateški okvir iz kojeg se izvještaj izvodi, što znatno povećava vjerojatnost da se tvrtka održivošću stvarno i bavi
• Izvještaj u pisanom obliku, koji se može poslati banci, kupcu ili investitoru, a ne samo ispunjenu tablicu

Dodatan benefit donosi iskustvo iz financiranja, jer znamo kako banka čita podatke o održivosti i što s njima radi u kreditnom procesu, pa ćemo i izvještaj pisati drugačije.

Kako se pripremiti ako niste obveznik izvještavanja, a želite se pozicionirati

Ako vaša tvrtka nije obveznik prema ESRS-u, imate nešto što obveznici nemaju: vrijeme i mogućnost izbora opsega. To je prednost samo ako se iskoristi prije nego što stigne prvi ozbiljan upitnik od banke ili kupca. Redoslijed pripreme koji u praksi daje najbolji rezultat izgleda ovako.

1. Utvrdite tko su vaši stvarni korisnici izvještaja i što ih zanima

Prije bilo kakvog prikupljanja podataka odgovorite na pitanje kome pišete. Banka koja vas kreditira, najveći kupac u lancu vrijednosti, javni naručitelj i potencijalni investitor ne traže isto i ne čitaju isto. Banka gleda izloženost tranzicijskim i fizičkim klimatskim rizicima, jer to mora ugraditi u kreditni proces prema EBA smjernicama. Veliki korporativni kupac gleda emisije koje ulaze u njegov Scope 3, radne uvjete i poslovnu etiku kod dobavljača. Investitor gleda otpornost poslovnog modela.

Praktičan prvi korak je najjednostavniji: skupite sve ESG upitnike i zahtjeve koje ste dobili u posljednje dvije godine i pogledajte što se u njima ponavlja. To je vaš vodić u kojem smjeru želite usmjeriti pažnju. 

2. Odredite značajne teme i utvrdite što one strateški znače za vas

Ovo je korak koji dobrovoljni standard ne traži, ali bez kojeg izvještaj nema pokriće. Značajne teme nisu popis onoga o čemu se lako prikupljaju podaci, nego onoga gdje leže rizici i prilike za naše poslovanje i kako utječete vi na ljude i okoliš sa vašim poslovanjem. 

Za svaku temu odgovorite na tri pitanja: zašto je značajna baš za nas i našu industriju, koliko bi nas koštala ako se ostvari kao rizik u sljedeće tri godine, i gdje je u njoj prilika koju konkurencija još nije iskoristila. To će vam prije svega dati vrlo konkretne i korisne poslovne informacije.

Rezultat ovog koraka je kratak dokument koji upravi govori čime se tvrtka mora baviti i kojim redoslijedom – Strategija održivosti. Ona je “Kuharica” sa čime ćete se baviti u narednom periodu i baza je vašeg izvještaja. 

3. Izračunajte svoj ugljični otisak i energetski miks i povežite ih sa mogućnostima održivog financiranja primjerice putem 3 nova HBOR programa financiranja sa kamatama već od 1,5 % 

Ovo je korak koji preporučujemo napraviti obavezno, bez obzira na to hoćete li uopće objaviti izvještaj.

Izračun emisija stakleničkih plinova i struktura energetskog miksa jedini su podaci koji istovremeno služe na tri strane. Prvo, to je ono što banka traži i ono što ulazi u njezinu procjenu tranzicijskog rizika. Drugo, to je podatak koji veliki kupac unosi u svoj Opseg 3  izvještaja o CO2 emisijama i po kojem uspoređuje svoje dobavljače. Treće, i najvažnije za vas, izračun pokazuje gdje su vam stvarni troškovi energije i koje mjere možete provesti da ih smanjite i koje od njih imaju najkraći povrat.

Upravo tu nastaje poveznica s održivim financiranjem. Kada znate svoj otisak i miks, znate i koje mjere smanjenja su izvedive, a te iste mjere najčešće ispunjavaju kriterije povoljnijih izvora financiranja, od namjenskih programa za zelenu tranziciju do zelenih kreditnih linija poslovnih banaka, HBOR-a i HAMAG-a. Ulaganje u energetsku učinkovitost ili obnovljive izvore tako istovremeno smanjuje trošak energije, daje kredibilitet i ključne informacije u izvještaju, jača poziciju kod kupca i otvara pristup jeftinijem kapitalu.

Tvrtke koje ovaj korak preskoče izvještavaju o emisijama, često propuste povoljnije kamatne stope i uvjete kod kreditora. 

4. Odlučite koji modul objavljujete i budite svjesni što ta odluka znači

Tek kada znate značajne teme i imate izračun, izbor modula postaje jednostavan.

Osnovni modul (B1 do B11) je minimum i primjeren je mikro poduzećima i tvrtkama koje tek uspostavljaju sustav. Sveobuhvatni modul (C1 do C9) traži strategiju, ciljeve smanjenja emisija, klimatske rizike i objašnjenje poslovnog modela, a upravo to čitaju banke, investitori i veliki kupci.

Izbor modula vas pozicionira, za vrlo male tvrtke je možda osnovni modul dovoljan i poručuje da su uspjeli prikupiti podatke. Međutim, tvrtke koje objavljuju prema sveobuhvatnom modulu pokazuju značajno višu zrelost, jasnoću što strateški rade po pitanju održivosti i puno se lakše i brže pozicioniraju kod željenih velikih kupaca i ostvare povoljnije financiranje. 

5. Uspostavite prikupljanje podataka kao proces, a ne kao jednokratnu akciju

Izvještavanje prema VS-u traži podatke koje tvrtka već negdje ima, primjerice količine i vrste otpada i način zbrinjavanja, potrošnja vode, struktura radne snage, ozljede na radu, sati osposobljavanja, politike kojima pokazujete na što ste se po pitanju održivosti obvezali. Međutim, sruktura podataka i dinamika prikupljanja mora biti jasno definirana i akcijskim planom definirano tko je zašto zadužen i kada mora pribaviti te podatke. Prva godina je uvijek najteža, ali svaka sljedeća je bitno lakša, samo ukoliko su procesi i baza postavljeni kako treba.

Zaključak

Dobrovoljni standard izvještavanja (VS) je riješio problem prekomjernih i neusklađenih zahtjeva, ali nije i ne može riješiti pitanje strategije. Predložak određuje što ćete objaviti, ali ne i da li se strateški bavite održivošću i imate li išta vrijedno za objaviti.

Zato VS ubrzano postaje zlatni standard. Banke ga navode kao izvor podataka, veliki kupci ga prihvaćaju kao jedini legitiman format prema dobavljačima, a tržište ga sve češće čita kao dokaz ozbiljnosti Uprave, a ne kao ispunjenu obvezu.

U Rojko & Co vodimo klijente kroz cijeli taj proces: od utvrđivanja značajnih tema i strateškog okvira, preko izračuna ugljičnog otiska i energetskog miksa, do povezivanja mjera s konkretnim izvorima povoljnijeg financiranja i izrade izvještaja prema dobrovoljnom standardu. Iskustvo iz investicijskog i održivog financiranja pritom je presudno, jer znamo kako banka čita te podatke i što s njima radi u kreditnom procesu, pa i izvještaj pišemo drugačije.

Javite se za uvodni razgovor o strateškom okviru. Izvještaj je posljedica te odluke, a ne njezina zamjena.